PRELISTAJ
_______________________________________________________________________________
Knjiga pod naslovom Palijativna skrb napisana je s namjerom da bude priručnik za volontere u hospicijskim kućnim posjetima. Priručnik ima 134 stranice teksta, ilustracija i fotografija, a izdaje ga Hrvatska udruga prijatelja hospicija. Uredništvo ovog vrijednog i našem društvu veoma potrebnog priručnika čine: Ivanka Kotnik, Jadranka Zdeličan, Gordana Špoljar i Silvija Brkić.
Najveća vrijednost ovog priručnika je njegova interdisciplinarnost. Čovjeku ugroženom neizlječivom bolesti i pritisnutom smrtnom opasnošću, pristupa se kao osobi koja ima potrebu pomoći na svim razinama osobnosti: tjelesnoj, emocionalnoj, društvenoj i duhovnoj i pravnoj.
Iznimna vrijednost ovog priručnika za volontere je u tome što donosi tri vrlo vrijedna teksta koja se odnose na duhovnost, koja je temeljna dimenzija ljudske osobe. Franjevac Petar Filić piše o sakramentu bolesničkog pomazanja koji nije samo za one koji se nalaze u krajnjoj životnoj pogibelji, nego ga mogu primiti stari i nemoćni te oni koji idu na neki pogibeljni kirurški zahvat. To je sakramenat susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom. Po tom sakramentu bolesnik prima milost Duha Svetoga koja bolesnika ispunja pouzdanjem u Boga, jača ga u patnji i tjeskobi pred neizvjesnom budućnošću i smrću, jača da ne podlegne iskušenju zla i Zloga, a može mu dati da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i spasenju. Ukoliko se zbog teške bolesni, osoba ne može ispovjediti, onda po sakramentu bolesničkog pomazanja prima također i oproštenje grijeha.
Časna sestra Ozana Krajačić iz reda Kćeri Božje ljubavi u svome članku „Duhovnost u palijativnoj skrbi“ tvrdi da osobi u palijativnoj skrbi treba pomoći da dođe do cjelovite spoznaje o sebi i životu, odnosno da pronađe odgovore na temeljna pitanja: tko sam ja i kamo idem. Sestra Ozana s pravom tvrdi da je „čovjek od Boga zamišljen i željen kao biće koje sposobnostima duha dotiče Izvor svoga postojanja“ i zato će on neće imati nutarnjeg mira dok ne uspostavi pravu i plodnu vezu sa svojim Izvorom. Naime tek tada čovjek pronađe sebe i ima sve. „Uživa sigurnost kao da je kod kuće, u svom vlastitom domu“ .
Na koncu priručnika za palijativnu skrb donesena je lijepa priča pod naslovom „Zagrljaj jednog djeteta“, molitva sv. Augustina za bolesnike te poruke teškog bolesnika dobrovoljcima – kako pomoći emocionalno i društveno onima koji boluju od teške bolesti?. Spomenimo samo prve dvije poruke iako su sve vrijedne spomena: 1. „Nemoj me izbjegavati. Budi onaj koji voli... prijatelj kakav si uvijek bio. 2. Dodirni me. Jednostavni stisak ruke može mi kazati da ti je do mene stalo i ja se neću osjećati tako osamljen“ (127).
Priručnik za volontere u hospicijskim kućnim posjetima pod naslovom Palijativna skrb, jedinstvena je i veoma dobro došla knjiga, napose hrvatskim građanima koji oskudijevaju ovakvom vrstom literature. Knjiga je pisana jasnim i razumljivim jezikom, a da se pri tome nije žrtvovala potrebna stručnost i visoki standardi za ovakvo djelo. Svi ključni pojmovi su jako dobro protumačeni i nerijetko lijepo ilustrirani. Donesen je i popis relevantne literature za ovo područje. Jasno je obrazložen i protumačen pojam volonterstva, donesena prava i dužnosti volontera te pogodnosti koje prate osobe koje imaju puno ljubavi i spremnosti da služe onima koji su u terminalnom stanju svoga života. Pristup bolesnicima u palijativnoj skrbi kao i volonterima je interdisciplinaran. Po ovoj činjenici knjiga je jedinstvena i kao takva prati moderni trend na svjetskoj razini. Autori ovog iznimno vrijednog priručnika pristupaju svakom čovjeku pa tako i osobi koja je na smrt bolesna kao jedinstvenom i neponovljivom ljudskom biću koje funkcionira na tjelesnoj, emocionalnoj, društvenoj i duhovnoj razini svoje osobnosti. Na taj način autori donose punu istinu o čovjeku koji ima svoja neotuđiva prava i onda kad je teško bolestan. Čitajući ovaj izuzetno vrijedan priručnik o palijativnoj skrbi, čovjek poželi biti volonter i velik dio svoga slobodnog vremena posvetiti bolesnicima i patnicima. U tome je i najbolja pohvala ove knjige koja će, uvjeren sam, doživjeti više izdanja.
iz recenzije Prof. dr. sc. Mije Nikića
Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu
Predaje: psihologiju,psihologiju religije, povijest religija na FFDI, te eshatologiju i sakramente bolesničkog pomazanja i pomirenja na Teološkom institutu istog fakulteta.
|
)
