♡Stanovništvo stari, što je s hospicijima?♡

Dušni dan
02/11/2020
VAŽNO! UPITNIK ZA ONKOLOŠKE PACIJENTE!„Što znamo o personaliziranom liječenju?“
04/11/2020

Izvor: HRT / ZDRAV ŽIVOT

video

Stanovništvo stari, što je s hospicijima?

Palijativna skrb, odnosno skrb za pacijente s terminalnim bolestima i njihove obitelji zaslužuje puno više pozornosti, uloženih sredstava, resursa i vremena kako bi zaista kvalitetno zaživjela. Zahvaljujući udrugama, nesebičnom radu volontera, kućnim posjetima bolesnicima, palijativna skrb funkcionira, iako i dalje na nedovoljnoj razini. Najstarija na ovim područjima je Hrvatska udruga prijatelja hospicija.

Godine 1999. udruga je krenula u prvi hospicijski kućni posjet kako bi pomogli bolesnim, umirućim pacijentima u njihovu domu. Pomoć se pružala i pruža se naravno i danas – medicinska, psihološka, socijalna i duhovna.

Kako pacijentu, tako i njegovoj obitelji. Prije 20 godina o palijativnoj skrbi se malo znalo i malo govorilo, no počeli su razvijati svijest i senzibilizirati građane o potrebi pomoći osobama u terminalnim fazama bolesti.

– Održali smo velik broj i tribina i okruglih stolova, konferencija, sve u svrhu učenja o palijativi i nas samih, a isto tako i ljudi koji su uključeni u liječenje takvih pacijenata – objašnjava Jadranka Zdeličan, dopredsjednica Hrvatske udruge prijatelja hospicija.

U početku je bilo mnogo volontera koji su željeli pomoći u radu palijativne skrbi, no danas ih udruga ima samo 35, pola u odnosu na prije dva desetljeća. Djelomično je to razlog i postojanja palijativnih timova gotovo u svakom gradu.

U Zagrebu su tri palijativna tima koja sada stručno odlaze u kućne posjete, a mi kao udruga još uvijek stojimo na raspolaganju s našim educiranim volonterima, nezdravstvenim koji budu uz pacijenata – naglašava Zdeličan.

Jedna od volonterki ove udruge je i Željka Šerbec, koja već pet godina nesebično poklanja svoje vrijeme pacijentima na palijativnoj skrbi.

– To me ispunjava, lijepo mi je otići u obitelji, pomagati tim ljudima. Mi smo kao nekakva produžena ruka, veza između njih i ostalog svijeta – kaže gospođa Željka.

U vrijeme epidemijevećinom imaju telefonske kontakte te i volonterima, a i pacijentima nedostaje fizički kontakt, pomaganje pri hranjenju, ustajanju iz kreveta.

Velik broj bolesnika treba palijativnu skrb jer su u porastu maligne bolesti i Alzheimerova demencija, a i stanovništvo stari. Ključan problem danas
nedostatak je kontinuirane i dostupne palijativne skrbi, a najveći ipak – nepostojanje hospicija.

– Uspjeli smo 2003. ugurati palijativnu skrb pod tadašnji Zakon o zdravstvenoj zaštiti i tada se prvi put palijativna skrb spomenula kao zapravo dio normalne zdravstvene zaštite. Međutim, od tada nadalje, nije se zapravo s hospicijem, ustanovom koja u sebi sadrži palijativnu skrb, uspjelo napraviti ništa – kaže prim. mr. sc. Egidio Ćepulić, predsjednik Hrvatske udruge prijatelja hospicija.

Bilo je uvijek prihvaćanja odluke da će se izgraditi hospicij, no na tome je ostalo. Sada postoji odluka Gradske skupštine da će osnovati dvije ustanove na zapadu i istoku Zagreba, no i dalje pomaka nema.

Do sada je Odjel u Rockefellerovoj imao devet kreveta namijenjenih za osobe kojima je potrebna palijativna skrb, međutim, s dolaskom virusa, i takvo rješenje sada je nedostupno. Trenutno je samo jedan hospicij u Rijeci.