KoRaK Po KoRaK br. 2

Zašto su došli vlakom/prof. Joško Marušić dipl.ing.arh./Izvor: Glasnik/ Zoran Vukman
09/08/2017
TRIBINA / Pomoći proživjeti smrt -uz pažnju i s ljubavi.
08/10/2017

SJEĆANJA

Velika migracijska kretanja, kako zbjegovi pred zlom nasilja, tako i ono vječno traženje “boljeg”, uzdrmala su vjekovnu stabilnost plemena, obitelji, pojedinca. Kidaju se niti s iskonom, prirodom, izvorištem. Stvaraju se beskorjene generacije koje klate životni vjetrovi, bez oslonca i uporišta. Život se prestaje učiti uživo, počinje učenje iz knjiga u kojima nije sve zapisano. Bezbrojne promjene prouzrokuju bezbrojne nesigurnosti, pa tako i strah od preminuća dobiva dodatne utege. Poneki se i vraćaju, makar i u poznoj životnoj dobi, kako ne bi otišli s ovoga svijeta žedni i željni polazišta. Jer na temeljima predaka, na istome mjestu, istom tlu generacije utiskuju svoju svekoliku ostavštinu, izgrađuju u vremenu i prostoru stepenicu po stepenicu po kojima će uzlaziti potomci, osnaženi njihovom snagom i naslijeđenom sigurnošću u stameno življenje. I tu, u takvu okruženju gdje je sve znano, stvoreno rukom, umom i marom predaka, život ima drukčiju dimenziju, kao i čovjekovo trajanje. I rijetko gdje se tako mirno prihvaća smiraj i odlazak kao tu. Jer tu je unaprijed svatko na to pripravan. I svatko zna da će nakon prijelaza iz OVDJE u ONDJE, dušom biti sa svojim dragim pretcima, kao što će i njegovo tijelo biti položeno u dragu, znanu i voljenu zemlju, kraj njihovih tijela.

Riječ UMIRANJE nešto je blaža od riječi SMRT, mada je ono uvertira preminuću. Stoga predlažem da i ovo stanje preimenujemo u normalniji i blaži izraz, u – SMIRAJ!

Znamo da je čovjek jedinstvo materije i nematerije, tijela i duše, što se u činu preminuća zornije može dokučiti. Nakon što osoba izdahne svoj posljednji dah, puste se najbliži da isplaču svoj prvi bol u miru, zatim se najčešće upale svijeće i obavi molitva. Nakon toga se priđe uređivanju tijela… No, ono što ovdje moramo ponoviti i naglasiti jest da su sinonimi koji se odnose na mrtvo tijelo preminule osobe – užasni: mrtvac, truplo, leš, lešina!? Dakle, nazivi koji nemaju mjesta u govornom jeziku bilo kojega naroda, bilo koje kulture. Jer, nakon preminuća čovjeka njegovu tijelu ostaje njegov puni identitet – IME I PREZIME, što se izgovara s poštovanjem i pijetetom.

POSPREMANJE TIJELA preminule osobe ima više naziva: pogreb, pokop, ukop, sahrana, kremiranje. Sve ove nazive možemo zamijeniti jednim – ISPRAĆAJ PREMINULOGA, što se uglavnom već i primjenjuje. Vjerujem da ćemo se i s ovim složiti.

Popratnim obredima kao što su karmine, komemoracija, misa zadušnica, korota ne bismo mijenjali nazivlje, a o njima će biti više govora kasnije

Vaša Stana Lovrić