Svakog dana 35 Hrvata umire od raka

Tekst sa stranice Javno.hr :

Nameću nam strah od svinjske gripe, a skriva se rast smrtnosti od raka – godišnje 13.000 umrlih od zloćudnih bolesti.

Sasvim u sjeni medijskog spina svinjske gripe, od koje nemamo oboljelih, tiho i nezapaženo u Hrvatskoj dnevno od zloćudnih tumora umire 35 ljudi. S većom dostupnošću preventivnih pregleda i suvremenih metoda liječenja i terapije bilo bi ih daleko manje, ali zbog njih nitko ne traži ostavku ministra zdravstva Darka Milinovića.

U Saboru je danas pedesetak liječnika, predstavnika udruga građana i političara raspravljalo tekst Rezolucije o zloćudnim tumorima, čije će donošenje Odbor za zdravstvo i socijalnu skrb predložiti još tijekom aktualne sjednice.

Rezolucija bez obaveze

Ministarstvo zdravstva taji podatke

Sudjelovanje u kliničkim istraživanjima povećava za 30% šansu preživljavanja onkološkog pacijenta. Međutim, zbog administrativnih prepreka sve ih je manje, a usprkos zakonskoj obavezi da ih javno objavi na web stranici niti u drugim javnim obraćanjima Ministarstva zdravstva nigdje se ne mogu naći podaci o kliničkim istraživanjima koja su odobrena i provode se u Hrvatskoj. Tako se ponekad dogodi, kaže Vesna Andrijević Matovac iz udruge Sve za nju, da liječnici u istoj bolnici ne znaju da netko radi kliničko istraživanje lijeka koji može spasiti život njihovom pacijentu.

Rasprava se neočekivano produljila na više od tri sata, jer su gotovo svi prisutni imali potrebu reći nešto o golemim problemima u liječenju bolesti koja ubija svakog četvrtog građana Hrvatske. Iako se rezolucija donosi po ugledu na dokument kakav je protekle godine usvojio Europski parlament, ona za nas ima sasvim drugo značenje. Naime, ono što je za Europu samo deklarativni dokument, za naše je liječnike i udruge pacijenata i članove njihovih obitelji poprimilo razmjere dokumenta najvišeg tijela zakonodavne vlasti na koji se žele pozivati u brojnim sukobima sa zdravstvenom administracijom i nedostatkom sredstava. Dr. Andrija Hebrang, predsjednik Odbora odgovarao je na prijedloge da se unese stavka obaveze financiranja i izrade programa “namjerno nismo unosili takve konkretne izraze”, pojašnjavajući da će to biti razrađeno u daljnjim dokumentima koji trebaju proizići iz rezolucije. Ostaje pak dojam da je namjera rezolucije da pokaže dobru volju, a da to ipak ne košta ništa i da za nikoga ne proizvede dodatnu obavezu.

Čulo se, primjerice, kako je minimalna uspješnost nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva – odaziv je samo 21 % populacije u dvije godine, što je daleko ispod 70-postotnog odaziva kod kojeg bi se znatno spriječilo razvijanje bolesti u teško izlječiv stadij. Veliki planovi nisu se ostvarili jer nedostaje opreme, primjerice u Šibensko-kninskoj županiji nemaju kolonoskopa i nisu predviđena posebna sredstva za plaćanje liječničkih timova, nego se očekivalo da će taj dodatni posao oni obavljati iz entuzijazma.

Oboljeli nemaju psihološku podršku, umirući nemaju hospicij

Dr. Boris Brkljačić iz KB Dubrava upozorio je da u Hrvatskoj još uvijek godišnje umre 860 žena, a njih 2300 oboli od raka dojke. Taj je broj manji nego u zemljama Europe gdje dolazi jedna oboljela na sedam zdravih, a u Hrvatskoj je jedna na 10,5 zdravih žena. Ako se rano otkrije rak dojke danas je izlječiv. S odazivom od 70 % na preglede smanjila bi se smrtnost žena od te bolesti za 20 %, a u Hrvatskoj bi godišnje čak 200 žena manje u Hrvatskoj umrlo od raka dojke. Stvarni odaziv na mamografske preglede žena između 50. i 60. godine starosti u okviru Nacionalnog programa je 56 %, u okviru kojih je otkriveno 1. 200 karcinoma u ranom stadiju. U nekim je županijama dobar, ali u Ličko-senjskoj i Zagrebačkoj, primjerice, katastrofalan.

Liječnici su upozorili da nemamo organiziranu psihološku podršku oboljelima, a posebice nemamo organiziranu palijativnu skrb i hospicij, iako je programom nacionalne strategije određeno da se ustanovi do konca 2008. godine. Zašto ga Hrvatska nema, dok ih je u Tuzli već tri, pitanja su koja nadilaze odgovore da nema novca.

Dr. Eduard Vrdoljak koji je koordinirao tim stručnjaka u sastavljanju saborske rezolucije naglasio je kakve moraju biti promjene u liječenju bolesnika: ”Oni koji umiru ne smiju umirati u boli, a oni koji primaju kemoterapiju ne smiju imati mučnine!”.

Kupuju devet linearnih akceleratora, tko će na njima raditi?

Državni tajnik Zvonimir Ante Golem naglasio je kako je u tijeku nabava devet linearnih akceleratora te da se ulaže u Fond skupih lijekova kako bi bili što dostupniji teškim onkološkim bolesnicima, no liječnici su ga upozorili da na toj opremi netko treba i raditi. Nedostatak educiranog kadra pokušat će se ublažiti sporazumom o edukaciji naših stručnjaka u SAD-u, no to je daleka budućnost. Iako će se Ministarstvo pohvaliti sve većim izdvajanjima u Fond za skupe lijekove, porazna je činjenica da se na liječenje onkoloških bolesti od kojih umire svaki četvrti Hrvat troši 6 % ukupnih sredstava za lijekove.

U rezoluciji će se svakako naći izrijekom rečeno da bolesnicima moraju biti dostupne sve dokazane metode koje poboljšavaju liječenje i kvalitetu života, i to jednako u svim županijama, koje se sada drastično razlikuju po statistikama umiranja od raka. To je posebno istaknuo dr. Andrija Hebrang, koji je prihvatio inicijativu udruge pacijenata oboljelih od raka pluća Jedro i članice odbora Željke Antunović da se ovakva saborska rezolucija i donese. Ipak, tijekom trosatne diskusije najmanje se čulo udruge pacijenata i njihovih obitelji, i to tek na samom kraju izlaganja.

Ono što su uspjeli izboriti je da se u rezoluciju posebno unesu udruge kao sudionik povjerenstava za izradu programa i akcijskih planova u prevenciji i liječenju zloćudnih tumora.

Pucanj u prazno: nepotpun registar za rak – nemoguće planiranje liječenja

Osim toga u njoj će stajati i odredba o jednakom standardu liječenja za sve pacijente, i da su ti standardi obvezujući, jer danas se događa da u istoj bolnici pacijenti ne budu liječeni po jednakim algoritmovima.

Kako je ukazao dr. Drago Prgomet naše bolnice nemaju dobre baze podataka o provedenim postupcima liječenja kako bi ih mogle evaluirati i na tom temelju planirati postupke liječenja. U registru za rak, kazala je Andrijana Znaor iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, usprkos zakonskoj obavezi, ne dobivaju od onkologa podatke o svim pacijentima.

Dr. Željka Reinera, ravnatelja KBC Zagreb, posebno zabrinjava što se Hrvatska nalazi među dvije-tri zemlje Europe u kojima se povećava smrtnost raka dojke i smrtnost od raka debelog crijeva.

– Mi nemamo dovoljno onkologa niti radio-terapeuta, a nabavkom nove opreme suočit ćemo se s daljnjim nedostatkom stručnjaka – kazao je Reiner.

– Nije čudo da je Barack Obama kao jednu od prvih mjera u zdravstvu predvidio povećanje broja upisanih na medicinske fakultete za 13 % – kazao je dr. Rajko Ostojić i pohvalio novi Zakon o radu koji u srijedu izlazi pred zastupnike na raspravu, a u kojem se predviđa obavezan sistematski pregled za zaposlenike svake treće godine.

Dr. Mirando Mrsić predložio je da objavimo nacionalne rat protiv raka, s edukacijom o zdravim stilovima života od vrtića, jer kako drugačije smanjiti godišnju brojku od 20.000 novooboljelih i 13.000 umrlih u Hrvatskoj.

– Jedna kuna u preventivi bolesti vrijedi za 10 kuna u terapiju. To je računica koja stoji, ali nema tih milijuna kuna koje će spasiti pacijenta u uznapredovaloj fazi bolesti – kazao je.

Izvor teksta: http://www.javno.com/hr-hrvatska/svakog-dana-35-hrvata-umire-od-raka_265845   Autor: Snježana Ivić